Razlike između zaljubljenosti i prave ljubavi

Malo je pojmova o kojima mi ljudi imamo tako različite predodžbe kao što su upravo zaljubljenost i ljubav. Iako većina ima osjećaj da oba pojma s lakoćom razlikuje, pri detaljnijoj usporedbi brzo ustanovimo da su upravo glede ta dva pojma naše predodžbe itekako različite.

Zaljubljenost, kao i ljubav, možemo promatrati u svim kulturama, pa čak i kod više razvijenih životinja. No kod naše predodžbe često zapne već kod pojma romantične ljubavi – postoji li ona ili ne postoji, živimo li je ili se možda radi o nečem sasvim drugom što slučajno pogrešno nazivamo romantičnom ljubavi? To je tim zanimljivije jer se radi o pojmovima oko kojih se vrti veći dio našeg života.

Teorija REI otkriva da su zaljubljenost i ljubav dva potpuno različita misaona procesa koji, osim što nas povezuju s drugom osobom, nemaju puno zajedničkog. Dok zaljubljenost kroz REI nije ništa drugo nego najveća laž u našem životu. Najveća zato što nam naša tri razuma ujedinjeno stvaraju potpuno nestvarnu predodžbu o određenoj osobi. Budući da se radi o našem vlastitom umu, nas u takvom stanju nitko ne može razuvjeriti u našu nerealnu predodžbu. Unatoč tome, zaljubljenost je jedan od najčudesnijih doživljaja, posebno za one koji ne prihvaćaju svoj svijet. Kod zaljubljenosti se naši razumi privremeno ujedine u inače različitim pogledima. Ta harmonija među njima za nas je posve novo, nepoznato stanje duha, koje pak pogrešno pripisujemo upravo osobi u koju smo zaljubljeni.

Kod prave ljubavi se ne radi o lažima, već upravo suprotno – o istini. Istina igra toliko važnu ulogu u povezivanju dvaju svjetova da pravu ljubav mogu doživjeti samo oni parovi kod kojih oba partnera potpuno prihvaćaju svoj vlastiti svijet. Bez toga se među partnerima može uspostaviti samo manje ili više kvalitetna partnerska povezanost koja se, čak i kada su uključeni duboki osjećaji, ne može zamijeniti za pravu ljubav.

Postoji li nešto što bismo mogli nazvati romantičnom ljubavi? To zapravo ne postoji, to je samo pogrešna predodžba o tome da bi se zaljubljenost trebala nastaviti do kraja našeg života. Ta potpuno promašena predodžba kod mnogih uzrokuje trajno nezadovoljstvo u brojnim vezama, jer nismo svjesni da i najveća zaljubljenost prije ili kasnije nestaje (u prosjeku traje između pet do šest mjeseci, vrlo rijetko do dvije godine). Opijenost zaljubljenošću toliko je primamljiva, posebno kod onih koji se ne prihvaćaju, da joj se jednostavno ne mogu oduprijeti i stoga vječno čeznu za partnerom koji bi im osigurao taj osjećaj za cijeli život, a takvog, naravno, nema.

Mnogi pojavu zaljubljenosti povezuju s „kemijom“ koja bi trebala biti kriva za zbrku u glavi. Radi se o mješavini hormona, endorfina, serotonina, dopamina, oksitocina, vazopresina i drugih tvari koje u našem mozgu potiču određene osjećaje. No, to je otprilike kao da gorivu u spremniku automobila pripisujemo uzrok što smo otišli na izlet. Svi znamo da nas je na izlet pokrenula naša želja za posjetom izletištu, dok je vozilo samo sredstvo koje nam je to omogućilo, a gorivo sredstvo koje je vozilu omogućilo kretanje. Gorivo tako ima samo posrednu vezu, a nipošto odlučujuću ulogu u izletu.

Jesu li za naše pogrešne predodžbe krivi mediji, filmovi, literatura koji nam slikaju lažne slike o inače neprihvaćajućim partnerima koji se zaljube na prvi pogled i iz toga stvore trajnu romantičnu vezu? To djelomično stoji, ali još više krivnje treba pripisati našem neznanju.

Helen Fisher otkriva da su kod zaljubljenosti aktivirani najrazličitiji dijelovi mozga, što se poklapa i s teorijom REI, jer ujedinjeni razumi po prvi put ostvaruju harmoničnu suradnju, pri čemu napuštaju svoje različito viđenje stvari. Čovjek u takvom stanju potpuno gubi stvarnu predodžbu o događanjima oko njega, a razumi se ne protive jedan drugome, što je inače karakteristično za veći dio našeg života. Upravo nam to njihovo protivljenje omogućuje veću objektivnost.

Fokus zaljubljenog je traženje potvrda, dobivanje potvrde o istim osjećajima kod voljene osobe. Pritom je pažljiv na najmanje sitnice koje bi mu mogle dati potvrdu, dok s druge strane s lakoćom previdi sve što govori protiv toga. I za to je kriva suradnja među razumima koji jedan drugome uljepšavaju stvarnost prvenstveno zato da bi tako postigli svoj zajednički cilj.

Još ne poznajete knjigu [psi]? Više o naša tri razuma i teoriji REI možete pročitati ovdje.

Pročitajte što o knjizi [psi] kažu svjetske zvijezde.

Naručite svoj primjerak sada.