Uzroci i posljedice neprihvaćanja

Kada oblikujemo svoju osobnost (svijet), nismo svjesni što smo sve u taj svijet ugradili samo zbog okoline. Budući da naša okolina nipošto nije čovjeku „prirodna“, dolazi do sve većih konflikata kod ljudi koji su dio tog društva. Trenutno društvo ide Racijevim putem prevlasti tog razuma u društvu, što unosi sve više konflikata u svjetove onih kojima Racio ne vlada. Neprihvaćajući ljudi u našoj blizini – a posebno kada su u pitanju roditelji ili odgajatelji – imaju najveći utjecaj na naš svijet. Riječ je o tome što sve potom mi percipiramo i radimo za osjećaj sreće koji više ne izvire iz naše naravi, nego iz onoga što mi pogrešno zamišljamo da nas usrećuje. Zato mnoge religije nude koncepte koji bi ljude trebali dovesti do sreće tako da se odreknu svojih (pre)velikih i nedostižnih ciljeva i želja. Teorija REI pokazuje da to nije moguće – barem ne na taj način, jer se želja možemo odreći samo svojim svjesnim dijelom razmišljanja, dok se problem na taj način samo stupnjuje.

Za put do unutarnjeg zadovoljstva teorija REI nudi drugu mogućnost, a to je da treba otkriti što u našem svijetu uopće uzrokuje tu potrebu za našim željama. Tu ćemo gotovo uvijek naići na konflikt unutar našeg svijeta koji rezultira iz pogrešnih predodžbi o sebi i društvu koje smo prihvatili iz naše neposredne okoline. To je pak vrlo teško promijeniti jer nije uvijek sve potpuno pogrešno, a ne znamo što jest, a što nije. Tako dolazi do neprihvaćanja.

Postoje postupci koji i kratkoročno dovode naše razume do privremenog prihvaćanja i mi se neko vrijeme osjećamo super, ali ako nije otklonjen i uzrok neprihvaćanja, do konflikta će prije ili kasnije opet doći i ponovno smo u začaranom krugu. No, sada kroz razumijevanje teorije REI imamo bolji uvid u sva ta događanja. Za većinu ljudi već sama činjenica da razumiju razlike između naših svjetova predstavlja toliki napredak da se broj njihovih unutarnjih konflikata smanji u toj mjeri da dosegnu visoku razinu dobrog osjećaja koji zovemo sreća.

Još dalje stižu oni koji uspiju razmrsiti sve što rade zbog drugih jer misle da bi s njima, ako bi bili onakvi kakvi doista jesu, nešto bilo pogrešno. Tako počinju uklanjati kulise koje su postavili u svoj svijet kako bi ih drugi vidjeli savršenijima i kako bi na taj način lakše postigli prihvaćanje, a upravo su te kulise u najvećoj mjeri krive za sve te naše neostvarive želje. Do ove točke sve je razumljivo, no vrlo je teško zamisliti sve te poveznice između našeg svijeta i naših želja za koje zamišljamo da bi nas dovele do osjećaja sreće, koji nije ništa drugo nego osjećaj zadovoljstva kod sva tri razuma (racio, emocio i instinkt).

PRIMJER: Osoba X u svoj svijet negdje u ranoj mladosti prihvati predodžbu da je privlačnost među partnerima uvjetovana vizualnom privlačnošću. Tome se u našem svijetu gotovo ne možete ni izbjeći jer vas ta poruka vreba s većine oglasa, časopisa, filmova... Pitanje je drži li to vodu, i bit ćete iznenađeni odgovorom... da, naravno da drži! Ali ne za sve isto! Vizualna privlačnost najvažnija je kod onih kojima vlada emocio (većina muškaraca), a posebno onom dijelu muškaraca kojima vlada vizualni emocio. Samo vizualni emocii prepoznaju zajednička mjerila estetike, pa stoga mogu prepoznati one koji ih ispunjavaju i u tom pogledu ih istaknuti. Sve to nije problem ako mi sada pogrešno ne zamislimo da je to jedini i glavni ključ privlačnosti. I budući da možda sami ne privlačimo osobu koju bismo željeli privući, to brzo povežemo s neispunjavanjem naše vizualne naravi (zaključujemo da nismo „dovoljno“ lijepi da bismo bili privlačni!). Ponovno napominjemo da je to potpuno neprirodno zaključivanje, ali je ugrađeno u brojne svjetove i podloga je brojnih kulisa. Takav čovjek, naime, počinje pretjerano ulagati napore kako bi usavršio svoju estetiku. Počinje od odijevanja, stila kojim bi htio biti sličan onima koji mu se čine „cool“, zatim dolaze mršavljenja, šminkanje, frizure, a kad sve to ne pomogne, i estetska kirurgija. Ako takav čovjek u međuvremenu ne naiđe na razumijevanje teorije REI, u velikim je problemima! Nikada, naime, ne može postići opću privlačnost jer ne zna da je on i vizualno posve drugačiji u svakom od svjetova.

Zajednička estetska mjerila ima samo manji broj ljudi, dok svi ostali imaju svoja ili je to u njihovom svijetu posve irelevantna komponenta privlačnosti. Osoba X pak unatoč tome može početi stvari tumačiti u pogrešnom smjeru i unutarnje nezadovoljstvo se stupnjuje. Kulise koje gradi u tom smjeru trebaju „vanjsku potvrdu“, stoga će ta osoba u svojoj okolini stalno tražiti ljude koji bi joj to potvrdili – dakle nešto u što sama ne vjeruje, a logično je da to ne ide. Tako je takva osoba, na temelju pogrešnih predodžbi iz okoline, osuđena na nezadovoljstvo i neprihvaćanje. Njezino ponašanje, naravno, unesrećuje i druge jer će takav čovjek vrlo teško biti vjeran svom partneru. Nijedan partner mu, naime, ne može osigurati trajno potvrđivanje kulisa, stoga mu treba novi, onaj koji u smislu potvrde kotira još više... i sada smo kao primjer obradili samo jednu sitnicu, a sličnih pogrešnih predodžbi u našem svijetu ima na tisuće. Problem je što takav partner uopće ne može stvoriti kvalitetnu vezu.

Još ne poznajete knjigu [psi]? Više o naša tri razuma i teoriji REI možete pročitati ovdje.

Pročitajte što o knjizi [psi] kažu svjetske zvijezde.

Naručite svoj primjerak sada.