Znakovi (ne)prihvaćanja kod pojedinog razuma

Prihvaćanje je za sreću čovjeka doista od ključne važnosti, no nije tako lako prijeći iz stanja neprihvaćanja u stanje prihvaćanja, jer za to nije dovoljna racijeva odluka da ćemo se odsad prihvaćati, već do te spoznaje moraju doći sva tri razuma. Svaki razum se u neprihvaćanju ponaša potpuno drugačije nego u prihvaćanju, dok prihvaćanje kod svakog razuma donosi najcjenjenije ljudske osobine…

Racio: Prihvaćajući racio postaje vrlo pun razumijevanja prema onima koji misle drugačije i negativno reagira samo u slučaju kada s druge strane osjeća izrazito nametanje drugačijeg ili kada netko svojim postupanjem uzrokuje veću štetu. U neprihvaćanju, međutim, racio gubi osjećaj za umjerenost i dobiva snažnu potrebu za gomilanjem bilo čega (čak i znanja)… ova osobina racijeve neumjerenosti često se izražava i kao pohlepa.

Emocio: Emocio u prihvaćanju postaje svojevrsni dobrodušni veseljak, dok u neprihvaćanju u prvi plan izbija izrazito prekomjerna natjecateljnost (to je nesportsko ponašanje, laktarenje i postizanje ciljeva pod svaku cijenu). Emocijevo neprihvaćanje najčešće je pokretač ambicioznih ljudi, dok je prihvaćajući emocio više uživatelj nego ambiciozna osoba i nema visokoleteće ciljeve.

Instinkt: Mnogi emocijevu mrzovoljnu natjecateljnost poistovjećuju sa zavišću, koja je pri površnom promatranju vrlo slična prekomjernoj natjecateljnosti. No, prava zavist je izrazita osobina samo kod neprihvaćajućeg instinkta. On u neprihvaćanju postaje zloban, zajedljiv i izrazito zavistan… U prihvaćanju je pak suosjećajan, brižan, uvijek spreman priskočiti u pomoć, vrlo socijalno usmjeren i osjetljiv na nepravde koje se događaju drugima.

Pročitajte što o knjizi [psi] kažu svjetske zvijezde.

Naručite svoj primjerak sada.